×
Brzina dostave tereta zrakoplovom ovisi uglavnom o tri glavna faktora: spremnosti infrastrukture (što uzrokuje otprilike 64% svih kašnjenja), o tome je li prijevoznik pridržava svojih rasporeda i o promjenama u potražnji tijekom različitih godišnjih doba. Ekspresne usluge obećavaju prilično brzo izvršenje, obično dostavljajući hitne pakete u roku od 24 do 48 sati. Standardni zračni teretni prijevoz traje dulje, otprilike 3 do 7 dana, jer se otpremnice prvo moraju spojiti. U budućnosti se očekuje da će se globalno tržište zračnog teretnog prijevoza proširivati otprilike 4,3% godišnje između 2023. i 2027. Ovaj rast značit će da će ti čimbenici postati još važniji, pogotovo za industrije gdje je vremensko usklađivanje vrlo važno, poput prijevoza lijekova ili dijelova za automobile.
Obrada tereta na ključnim lukama u Aziji i Europi trajala je otprilike 18 posto dulje 2023. godine u odnosu na razdoblje prije pandemije. Ako pogledamo glavna logistička središta u Africi, nedavne studije iz 2024. pokazuju da otprilike jedna trećina svih planiranih teretnih letova doživljava kašnjenja na tlu koja traju više od četiri sata. Glavni problemi tamo izgleda su zastarjela skladišta za hlađenje i oslanjanje na papirnatu dokumentaciju umjesto digitalnih sustava. Stvari se dodatno pogoršavaju tijekom gužvi. Samo u prosincu prošle godine, kompanije za prijevoz tereta pokušale su utovariti 23% više robe na avione nego što je bilo stvarnog prostora u putničkim prostorijama ispod kabine. To je stvorilo ozbiljne probleme logističkim menadžerima koji su pokušavali održati glatko funkcioniranje svih procesa.
Vodeće logističke kompanije sve više prelaze na algoritme strojnog učenja koja u stvarnom vremenu pratе oko 15 različitih čimbenika pri određivanju optimalnih ruta. Prognoze vremena igraju ovdje važnu ulogu, posebno one koje su točne unutar 72-satnog vremenskog okvira. Cijene goriva se stalno mijenjaju, pa sustavi također prate te promjene. Također provjeravaju postoje li slobodni termini na alternativnim aerodromima i je li već obrađeno carinsko odmarranje. Sve ovo obrada podataka stvarno čini razliku. U prosjeku, zrakoplovi odstupaju od planiranih ruta oko 37% manje nego prije. A to se prenosi i na stvarne ekološke pogodnosti – emisije ugljičnog dioksida smanjuju se otprilike 12% po toni-kilometru prijeđenom. Zanimljivo je da se svi ovi napretci postižu bez narušavanja rokova isporuke koji ostaju strogo kontrolirani kao i dosada.
Nedavno izvješće Svjetske carinske organizacije iz 2023. godine utvrdilo je da skoro 4 od 10 zračnih pošiljki susreće kašnjenja na carini, što obično produži rokove isporuke za bilo kojih 12 sati do skoro dva puna dana. Međunarodna udruženja za zračni prijevoz tereta su prošle godine primijetila da ova kašnjenja povećavaju troškove skladištenja za oko 15 do 20 posto za tvrtke koje čekaju svoju robu. Najfrustrirajuća su problema s dokumentacijom koja izazivaju probleme u carinskom tretmanu. U oko šest od deset slučajeva, greške se događaju u stvarima poput pogrešnih HS kodova ili kada potrebni dokumenti o podrijetlu jednostavno nestanu. To stvara velike probleme za poslovanje koje se oslanja na uske prozore isporuke, posebno za one koji šalju svježu poljoprivrednu proizvodnju ili skupe elektronike gdje je točno vrijeme apsolutno kritično.
Kako bi se smanjili kašnjenja, najbolji dobavljači primjenjuju tri dokazano strategije: prethodno slanje digitalne dokumentacije 72 sata prije dolaska, korištenje blockchain platformi za sigurnu, trenutnu verifikaciju između sudionika i suradnju s licenciranim carinskim posrednicima koji postižu stopu od 98% odobrenja na prvi pokušaj u koridorima s visokim volumenom poput EU-ASEAN.
Sedamdeset tri posto logističkih pružatelja usluga priopćuje da su troškovi usklađivanja porasli 18–25% zbog dvostrukih inspekcija kod međunarodnih pošiljki (Global Trade Review, 2023). Iako su pametni koridorski sporazumi smanjili vrijeme čekanja na granici za 40% u probnim programima, primjena ostaje nesuglasna – posebno u Africi i Južnoj Americi.
Internets of Stvari postao je važan faktor u operacijama zračnog tereta u današnje vrijeme. Prema prošlogodišnjem izdanju Logistics Tech Reviewa, problemi s dostavom su se smanjili za oko 34% u usporedbi s tradicionalnim metodama praćenja. Ovi mali ugrađeni senzori neprekidno šalju informacije o lokaciji paketa, temperaturama kojima su izloženi, kao i razini vlažnosti. Ovaj neprekidni tok podataka omogućuje logističkim timovima da interveniraju prije nego što stvari krenu naopako, dok roba još uvijek putuje među kontinentima. Zračne kompanije koje su usvojile ove pametne sustave primijetile su smanjenje slučajeva nepravilnog rukovanja za skoro 30% zahvaljujući ranim upozorenjima iz obavijesti o prediktivnom održavanju.
Kada se IoT senzori kombiniraju s blockchain tehnologijom, oni generiraju zapise koje nije moguće promijeniti, prikazujući što se točno događa s teretom na svakoj stanici na putu. Ova kombinacija rješava neke velike probleme u brodskoj prijevoznoj industriji danas. Prvo, sprječava lažne dokumente jer se sve evidentira u ovim decentraliziranim knjigama koje nitko ne može mijenjati. Drugo, osigurava da poduzeća poštuju propise, budući da se temperatura automatski bilježi tijekom prijevoza – što je posebno važno kod transporta lijekova. Zabilježili smo stvarne poboljšanje na međunarodnim lukama gdje su carinski službenici nekad provodili sate provedbe ručno provjeravajući dokumentaciju. Sada, uz digitalne sustave za verifikaciju, vrijeme obrade je smanjeno za oko 40 posto na nekoliko glavnih kontejnerskih terminala širom svijeta.
Iako su glasni međunarodni aerodromi postigli značajan napredak, otprilike šezdeset posto manjih regionalnih aerodroma i dalje koristi stare sustave iz 90-ih godina. Razlika između tih objekata stvara stvarne probleme za pakete koji se digitalno praće, a zatim ručno obrađuju na starijim aerodromima. Susreli smo se s slučajevima gdje teret ostaje zaglavljen između dvanaest i četrdeset i osam dodatnih sati zbog tog nepodudaranja. Većina projekata modernizacije danas usmjerena je na integraciju API-ja kako bi se uspostavila veza između digitalnog praćenja i tradicionalnih ručnih procesa. Takav pristup omogućuje aerodromima da postupno nadograđuju svoje operacije, umjesto da odjednom potpuno zamijene sve sustave, što bi bilo skupo i uznemiravajuće za svakodnevne operacije.
Način na koji velike ekonomske sile i promjene u tokovima trgovine utječu na količinu prostora koji aviokompanije izdvajaju za teret i cijene koje naplaćuju je prilično jednostavan. Kada se ekonomija uspori, tvornice proizvode manje robe, a ljudi troše manje novca, pa jednostavno nema isto toliko tereta za prevoz. Uzmite 2020. godinu, kada je globalna trgovina pretrpjela pad – prema podacima IATA-a iz prošle godine, aviokompanije su zapravo prevezle otprilike 15% manje tereta nego što je uobičajeno. S druge strane, kada se industrije brzo razvijaju u razvijanim regijama, vidimo ove neočekivane skokove u potražnji. Pogledajte nedavno Jugoistočnu Aziju gdje su izvozi elektroničkih proizvoda skočili za 22% u usporedbi s prethodnom godinom, već samo u 2023. godini. Problem nastaje kada se različiti dijelovi svijeta ne kreću u istom ekonomskom smjeru. Neka veća azijska industrijska središta suočavaju se s opadajućim izvozom, stvarajući ovu mješovitu sliku potražnje u različitim regijama, što čini upravljanje učinkovitom globalnom logističkom mrežom zaista zahtjevnim.
Rast e-trgovine mijenja količinu robe koja se prevozi zrakom. Procjenjuje se da će do 2027. godine oko 25% svih maloprodajnih prodaja biti online diljem svijeta. Ljudi koji kupuju stvari izvan svoje zemlje žele svoje pakete znatno brže nego ranije – oko 30% brže u usporedbi s prije pandemije. Zato mnoge trgovine sve više koriste zrakoplove umjesto brodova za prijevoz, iako je to skuplje. Najveće promjene događaju se u industrijama poput medicine. Na primjer, kada je riječ o skupim biološkim lijekovima koji zahtijevaju posebno rukovanje, gotovo svi oni (oko 85%) prevoze se zrakom jer zahtijevaju strogo kontroliranje temperature tijekom prijevoza. To ima smisla, jer nitko ne želi da mu lijekovi za spašavanje života budu uništeni usporenim brodskim putem.
Pametne logističke tvrtke sada koriste prediktivnu analitiku koja promatra stvari poput složenih brojeva PMI-a, koliko su potrošači samopouzdani u pojedinim regijama i oscilacije cijena avionskog goriva. Prema istraživanju iz 2023. godine provedenom od strane McKinseyja, tvrtke koje zaista obraćaju pozornost na ove metrike primijetile su da su im troškovi zračnog prijevoza smanjeni za otprilike 18 posto u usporedbi s onima koje jednostavno reagiraju nakon što se problemi dogode. Većina vodećih stručnjaka u industriji prilagođava svoj teretni kapacitet u stvarnom vremenu već danas. Neki vodeći igrači premještaju čak i 40% svojih dostupnih zračnih teretnih prostora svakog tjedna ovisno o tome što tržište zahtijeva u svakom trenutku. Upavo ta fleksibilnost čini razliku u upravljanju nepredvidivim potrebama prijevoza.
Spremnost infrastrukture, pridržavanje rasporeda prijevoznika i sezonalnost potražnje ključni su čimbenici koji utječu na trajanje prijevoza zračnim putem.
Zakašnjenja u carinskom tretmanu mogu dodati 12 sati do gotovo dva puna dana rokovima isporuke, značajno utječući na poslovanje poduzeća koja imaju strog rok.
Tehnologije poput IoT-a, blockchaina i algoritama strojnog učenja poboljšavaju učinkovitost u optimizaciji ruta, praćenju i carinskim procesima.
Rast e-trgovine doveo je do povećane potražnje za bržim isporukama, što je uzrokovalo pomak s pomorskog na zračni prijevoz unatoč višim troškovima.
Ekspresni zračni teret nudi brže vrijeme prijevoza (24-48 sati) uz više troškove, dok standardne usluge traju dulje (3-7 dana) i ekonomičnije su.
