×
DDP znači Dostavljeno s plaćenim carinama, što je jedan od međunarodnih trgovačkih uvjeta koje je utvrdio MKP, a prema kojima prodavatelj preuzima skoro sve. Kada se posluje po DDP uvjetima, prodavatelj snosi sve rizike i troškove povezane s dostavljanjem proizvoda na mjesto koje kupac želi. To uključuje pokrivanje troškova prijevoza, organiziranje osiguranja, obradu izvoznih i uvoznih papira te plaćanje svih primjenjivih carina i poreza na putu. Za kupce, ova aranžman znači primanje robe bez brige o neočekivanim troškovima ili zapetljavanja u carinske probleme. Zbog svih ovih obveza, DDP se smatra jednim od najzahtjevnijih Incoterma s gledišta prodavatelja, ali nudi stvarnu udobnost za kupce.
DDP stoji na suprotnom kraju spektra u odnosu na opcije poput DAP-a (Dostavljeno na mjesto), gdje kupci brinu o svim carinskim dokumentima i dužnostima, ili EXW-a (Ex Works), gdje kupci praktički obavljaju sve, od preuzimanja robe u tvornici do organiziranja prijevoza. Ono što čini DDP različitim je to što prodavatelji moraju obaviti sve carinske postupke i platiti sve poreze koje propisuje zakon. Ova uređenja daju kupcima osjećaj sigurnosti, budući da točno znaju koliki će biti njihovi ukupni troškovi po dolasku robe. No, postoji i zamka za prodavatelje koji nisu upoznati s lokalnim propisima u različitim zemljama. Oni se suočavaju s pravim problemima pri rješavanju neočekivanih naknada i složene dokumentacije koja može pojesti dobit ili čak dovesti do gubitaka ako stvari krenu po zlu.
Kada rade pod DDP uvjetima, prodavatelji preuzimaju znatnu odgovornost. Oni moraju organizirati sve, od prijevoza vrata do vrata, preko izdavanja potrebnih dozvola za izvoz i uvoz. Carinska deklaracija također nije opcionalna, a moraju izračunati i platiti sve carinske dospjele i poreze prije nego što konačno organiziraju isporuku. Prema izvješću Međunarodnih referentnih vrijednosti za poslovanje 2024. godine, dobra DDP operacija zahtijeva da prodavatelji redovito obnavljaju svoje uvozne jamstva te prate sve propise u zemlji odredišta. Kupci imaju znatno manje briga. Njihovi glavni zadaci uključuju davanje točnih podataka o isporuci, organizaciju procesa istovara nakon dolaska robe te provjeru da je sve stiglo bez oštećenja. Iako ovo jasno razgraničenje uloga može učiniti međunarodnu kupnju puno jednostavnijom, stavlja značajan pritisak na prodavatelje da imaju pouzdane logističke sustave i duboko poznavanje zahtjeva za usklađenost u različitim tržištima.
Mnogi prodavači ne shvaćaju koliko je zaista rizično prodavati pod DDP uvjetima, budući da na kraju plaćaju sve – od uvoznih carina i lokalnih poreza do troškova prijevoza. Postoji mnogo skrivenih zamki koje čekaju izvoznike. Kursevi deviza mogu se naglo mijenjati, skladišta naplaćuju dodatne troškove ako roba dugo stoji na carini, a prijevoznici ponekad nameću neočekivane naknade za obradu deklariranih dužnosti. Prema istraživanju provedenom prošle godine, skoro sedam od deset DDP pošiljki završilo je s troškovima koji su bili između 12% i 15% viši od prvobitno ponuđenih. Većina ovih dodatnih troškova posljedica je zamršenih naknada za konačnu isporuku i dobivanja odgovarajućih carinskih jamstava. Problem se obično javlja zato što tvrtke ne prate stalno promjenjive tarife ili sezonske prilagodbe carina u zemlji u koju se njihovi proizvodi isporučuju.
Korištenje pogrešnog HS koda za proizvode isporučene pod DDP uvjetima može uzrokovati ozbiljne probleme. Carinska služba može provesti reviziju pošiljke, nametnuti kazne ili čak konfiskirati robu. Prema podacima U.S. Customs and Border Protection, netočne klasifikacije dovele su 2023. godine do naplate dodatnih carina u vrijednosti većoj od dvije milijarde tristo milijuna dolara. Pošiljke pod DDP uvjetima obično nose veći rizik jer mnogi prodavatelji jednostavno ne znaju dovoljno o zahtjevima različitih zemalja pri uvozu robe. Drugi problem je nedovoljno deklariranje vrijednosti artikala tako da se navode jeftinijima nego što zapravo jesu, s ciljem uštede na carinama. Kada carinska služba otkrije takve neusklađenosti pomoću svojih automatiziranih sustava, svi uključeni sudionici kažnjeni su novčanim kaznama, a njihova reputacija na tržištu je ozbiljno ugrožena.
Otprilike 38 posto DDP pošiljki kašnje zbog problema s papirima. Govorimo o nedostajućim certifikatima podrijetla, pogrešnim brojevima na komercijalnim fakturama ili nepotpunim sigurnosnim obrascima za uvoz. Ovo se često događa tvrtkama koje šalju robu između različitih zemalja, ali nemaju odgovarajuće sustave za sukladnost. Male i srednje tvrtke posebno imaju poteškoća u ovom pogledu jer većina nema stalne osobe koje se bave međunarodnom trgovinom. Kada carina zaustavi pošiljku radi ispravka dokumenata, to obično traje oko 3 do 7 radnih dana. To uzrokuje velike probleme za lancе opskrbe i gomila naknade za skladištenje tijekom čekanja. I zapamtite, prema DDP pravilima, sve te dodatne troškove snosi isključivo prodavatelj.
Mnogi ljudi zbunjuju se oko DDP dostave i misle da samo zato što prodaju nešto iz inozemstva automatski postaju zakonski uvoznik po zapisu. No ovdje stvari postaju komplicirane. Prema američkim pravilima, stvarni uvoznik po zapisu mora imati veze s Sjedinjenim Državama, bilo putem prebivališta ili poslovne prisutnosti. Što se onda događa kada inozemni prodavači to zaborave? Potreban im je netko lokalni tko može obavljati te dužnosti – obično ovlašteni carinski posrednik ili drugi domaći povjerenik koji djeluje u njihovo ime. Mnogi ljudi potpuno preskaču ovaj korak. I znate što? Ako dođe do problema na carini, osoba koja prima pošiljku ostaje zaglavljen sa svim pravnim posljedicama, bez obzira na to što je ugovoreno između kupca i prodavača u uvjetima ugovora.
Kada posluju pod DDP uvjetima, prodavatelji moraju slijediti ono što se naziva standardom "razumne skrbi" kojeg je utvrdila U.S. Customs and Border Protection (CBP). To u osnovi znači da moraju točno klasificirati robe, ispravno ih vrednovati i deklarirati njihovo podrijetlo. Ako tvrtke ne poštuju ova pravila, mogu završiti plaćanjem kazni koje iznose cijelu vrijednost poslane robe. Prema stručnjacima za trgovačku usklađenost, otprilike 30 posto svih carinskih kazni zapravo proizlazi iz pogrešaka u vrednovanju ili netočnim klasifikacijama za DDP uvoze, kako je prijavljeno u Trade Risk Analysis-u još 2023. godine. I evo nečega važnog: čak i ako postoje ugovori koji nude određenu zaštitu, fizička ili pravna osoba koja je navedena kao Uvoznik po zapisu i dalje ima zakonsku odgovornost dokazati da je poduzela odgovarajuće korake kako bi osigurala sukladnost s propisima o uvozu.
U većini DDP postavki, prodavatelj obično djeluje kao Uvoznik po zapisu (IOR), ali američki zakoni mogu učiniti kupce odgovornima ako prodavatelji ne imenuju odgovarajuću osobu unutar zemlje za obradu uvoza. Osoba koja je imenovana kao IOR mora se pobrinuti za sve što je povezano s uvozom robe u SAD, od ispravnog plaćanja carina do osiguranja da dokumentacija odgovara stvarno poslanoj robi, uz pridržavanje svih propisa o sigurnosti proizvoda. Budući da Carinska i granična zaštita inzistira na tome da IOR bude smješten u SAD-u, tvrtke iz inozemstva moraju službeno imenovati registriranog carinskog posrednika za ovu ulogu. Ako preskoče ovaj korak, pogodite tko na kraju ostaje s odgovornošću? Da, to bi bio kupac koji postaje zadani IOR.
Kada prodavatelji nemaju poslovanje u Sjedinjenim Američkim Državama ili jednostavno zaborave na svoje obveze IOR-a, kupci često po defaultu postaju IOR. Agencija CBP nije oklijevala ugoniti se primatelju s raznim kaznama, visokim novčanim kaznama ili čak preuzimanjem tereta ako službeni IOR ne može riješiti probleme s usklađenosti. Stvari postaju stvarno komplicirane za kupce koji se uključe i pomognu s informacijama o dobavljaču ili popune dijelove carinskih obrazaca jer to izgleda kao da dijele određenu razinu odgovornosti. A ovdje ponekad dolazi do nepravde - kupci mogu i dalje biti pogođeni posljedicama grešaka koje uopće nisu bili njihova krivnja.
Kako bi smanjili izloženost, kupci bi trebali:
Osim toga, korištenje tehnologije za praćenje isporuke u stvarnom vremenu i nadzor sukladnosti povećava transparentnost carinskih postupaka i pomaže u prepoznavanju upozoravajućih znakova prije dolaska robe.
Kada se razmatraju rizici povezani s DDP dostavom, tvrtke moraju prvo provjeriti koje vrste uvoznih carina, poreza i dodatnih naknada mogu biti primijenjene čim roba stigne na konačnu destinaciju. Brojke također otkrivaju nešto zanimljivo. Prema nedavnim izvještajima o trgovini, otprilike 27 posto svih DDP pošiljki završi većim troškovima nego što se očekivalo, jer su pogrešno klasificirane prema carinama ili jer postoji neslaganje oko njihove vrijednosti. Pametne tvrtke unaprijed planiraju za različite scenarije u kojima se vrijednosti valuta neočekivano mijenjaju, kada se noću uvedu nove carine ili kada iznenada susretnu s anti-dumping kaznama stranih vlada. Ovi čimbenici zaista utječu na količinu novca koja stigne na konačni račun kada proizvodi stignu na svoju konačnu destinaciju.
Imati čvrstu okvirnu procjenu rizika čini ogromnu razliku kada je u pitanju ispravno upravljanje DDP-om. Dobri okviri obično dolaze s standardnim kontrolnim listama koje pomažu u procjeni koliko su dobavljači zaista sposobni, u razumijevanju propisa koji se primjenjuju na odredištu te u prepoznavanju potencijalnih problema u lancu opskrbe. Ovi sustavi moraju biti u stanju obraditi i kvantitativne stvari, poput postavljanja ograničenja na varijacije troškova, kao i kvalitativnije pitanja, poput mogućih političkih poremećaja ili pojave novih propisa iznenada. Poduzeća koja redovito provode testove opterećenja koristeći stvarne situacije iz vlastitog iskustva obično otkriju praznine u svojoj zaštiti daleko prije nego što te praznine prerastu u skupu glavobolju u budućnosti.
Jasni uvjeti u ugovorima stvarno pomažu smanjiti DDP rizike. Ugovor treba jasno odrediti tko se brine o carinskim stvarima, tko plaća carine i podnosi potrebne dokumente. Razumno je uključiti odredbe o tome što se događa ako se troškovi neočekivano povećaju, tko snosi odgovornost za kazne i kako rješavati nesuglasice kada se pojave. Kada svatko točno vidi što mora platiti i koji su dokumenti potrebni, smanjuje se mogućnost iznenađenja kasnije. Ova transparentnost sprječava obje strane da budu iznenađene neplaniranim računima ili da imaju problema s propisima u budućnosti.
Nove tehnološke alate sada omogućuju praćenje usklađenosti u stvarnom vremenu te nadzor troškova tijekom DDP prijevoza. Pametni sustavi automatski prepoznaju potencijalne regulatorne probleme, utvrđuju koje carinske obveze mogu nastati i omogućuju poduzećima da u svakom trenutku točno vide gdje se nalaze isporuke. Izvješća iz industrije pokazuju da poduzeća koja uvedu ova digitalna rješenja smanje zadrške na carini za oko 40 posto u usporedbi s tradicionalnim postupcima temeljenim na papiru. Osim toga, ovi platformi čuvaju svu potrebnu dokumentaciju i stvaraju detaljne zapise, tako da poduzećima nije potrebno paničariti kada dođu revizori ili kada kasnije trebaju provjeriti svoju povijest usklađenosti.
Mala proizvodna tvrtka koja uvozi industrijsku opremu uspjela je izbjeći visoku kaznu od 50.000 USD jednostavno zato što je pravovremeno uočila pogrešku u papirima prije nego što je prošla carinsku kontrolu. Njihova nedavna pošiljka vrijedna oko 250.000 USD zaglavila se na granici jer opisi na komercijalnoj fakturi nisu odgovarali onima navedenima u uputnici. Nakon detaljnijeg istraživanja, logistički tim otkrio je proturječne kodove usklađenog sustava (HS) u svim dokumentima – nešto što prema strožim carinskim pravilima iz 2024. godine lako može dovesti do kazni. Riješili su problem tako što su uveli trostruki sustav provjere, u kojem uspoređuju fakturu s popisom pakiranja i uputnicom. Većina tvrtki koje se suočavaju s sličnim problemima završava u čekanju od dvije do tri tjedna za rješenje, pa je izbjegavanje takvih zastoja napravilo ogromnu razliku za njihove poslovanje.
Iako DDP uvjeti trebaju prebaciti većinu rizika na prodavača, mnogi kupci i dalje završavaju s teretom kada dođe do problema na carini. Prema izvješću o trgovačkoj usklađenosti iz 2024. godine, skoro sedam od deset kupaca ostalo je zaglavljenih u plaćanju dijela računa tijekom sporova vezanih uz DDP, osobito ako njihovi dobavljači nisu imali pravne poslovnice u zemlji u koju su robe uvozili. Carinski službenici najčešće napadaju onoga tko se pojavljuje kao uvoznik u dokumentima, što je u većini slučajeva upravo kupac. Samo dobro formuliran ugovor ne štiti od ove odgovornosti. Istraživanje je pokazalo da poduzeća koja nisu uspostavila odgovarajuće sustave za upravljanje DDP rizicima potrošila su gotovo polovicu više novca na rješavanje problema s usklađenošću u usporedbi s tvrtkama koje su unaprijed planirale i implementirale neki oblik pristupa upravljanja rizicima prije nego što su problemi nastali.
DDP znači Dostavljeno s plaćenim carinama. Pod uvjetima DDP-a, prodavatelj preuzima sve rizike i troškove povezane s dostavom proizvoda na lokaciju kupca, uključujući transport, osiguranje, izvoznu i uvoznu dokumentaciju te plaćanje odgovarajućih carina i poreza.
Glavna razlika je u tome što kod DDP-a prodavatelj obavlja svu carinsku dokumentaciju i plaća poreze. Nasuprot tome, uvjeti poput DAP-a (Dostavljeno na mjesto) i EXW-a (Iz tvornice) zahtijevaju od kupaca da sami obave različite postupke, uključujući uvoznu dokumentaciju i plaćanje carina.
Prodavatelj organizira transport od vrata do vrata te snosi sve carinske obveze i poreze, dok kupac pruža informacije o dostavi, organizira istovar i provjerava robu na oštećenja po dolasku.
Uobičajeni rizici uključuju skrivene troškove zbog fluktuacija valuta i neočekivanih naknada, netočne tarifne klasifikacije, pogreške u dokumentaciji koje dovode do kašnjenja te zablude o obvezama uvoznika po zapisi.
Korištenje tehnologije za praćenje sukladnosti u stvarnom vremenu i praćenje troškova, te uvođenje jasnih ugovornih zaštita i transparentnosti u sporazumima mogu smanjiti DDP rizike.
