×
Zračno prevođenje robe u osnovi znači organizaciju prijenosa stvari zrakom, kako unutar zemalja tako i između njih. Roba može biti bilo što, od svježih poljoprivrednih proizvoda koji moraju brzo stići na odredište prije nego što se pokvare, pa do skupljene elektroničke opreme vrijedne tisuće dolara. Ono što razlikuje zračni prijevoz od kamiona ili brodova je to što je ovdje najvažnija brzina. Pošiljke stižu za nekoliko sati umjesto da traju tjednima, ali postoji i mnogo pravila koja treba slijediti, poput onih koja je utvrdila IATA radi sigurnosti letova. Logističke tvrtke rade sve od početka do kraja, povezujući zrakoplove s kamionima koji lokalno preuzimaju robu i isporučuju je direktno kraj vrata kupca. Uzmimo primjer dostave lijekova. Otprilike 62 posto takvih pošiljki putuje zrakom jer zahtijevaju stalnu kontrolu temperature i moraju brzo stići u bolnice. Taj podatak potječe iz različitih istraživanja koja analiziraju svjetske trendove u prijevozu robe.
Spediteri imaju ključnu ulogu u upravljanju složenim lancima opskrbe tako što pronalaze bolje rute za prijevoz i surađuju s prijevoznicima kako bi izbjegli zastoje. Tijekom gušljivih razdoblja kada prostor za teret postaje ograničen, ti stručnjaci unaprijed rezerviraju mjesta. Također rješavaju carinska pitanja prije nego što postanu problemi i imaju pripravne rezervne planove kada stvari krenu po zlu, poput lošeg vremena koje uzrokuje kašnjenja. Kada se manje isporuke kombiniraju u veće terete, tvrtke često uštede oko 30-35% troškova prijevoza bez propuštanja rokova isporuke. Prema nedavnim nalazima objavljenima u Izvješću o učinkovitosti zračnog prijevoza tereta za 2024. godinu, poduzeća koja surađuju sa spediterima imaju otprilike 40% manje problema na carinskim kontrolama u odnosu na one koji sve obavljaju samostalno. Važnost ovoga postaje jasna u sektorima poput proizvodnje automobila, gdje čak i manja kašnjenja u dostavi dijelova mogu dovesti do zaustavljanja cijelih montažnih linija.
Spediteri također rješavaju specifične zahtjeve, uključujući čarter letove za prevelike strojeve ili hlađene kontejnere (reefer) za perishable goods. Takva potpora od kraja do kraja omogućuje poduzećima da se fokusiraju na ključne poslovne aktivnosti dok se osiguravaju pouzdani rokovi isporuke.
Kada tvrtke trebaju dostaviti robu, prvo šalju informacije o teretu poput težine, veličine i željenog roka isporuke različitim prijevoznim tvrtkama radi procjene cijena. Velike logističke tvrtke uzimaju u obzir više od samih osnovnih brojki. Razmatraju i dodatne troškove kao što su naknade za gorivo na zrakoplovima i obvezne sigurnosne naknade koje je utvrdio IATA. Stručnjaci za logistiku često mogu pregovarati povoljnije tarife, ponekad ostvarujući popuste od 12 do 18 posto ako unaprijed rezerviraju prostor na zrakoplovima. Tijekom ove faze obično postoji izmjena mišljenja o tome što se smatra normalnim standardima za posebne pošiljke koje zahtijevaju kontrolu temperature ili za veoma velike predmete koji se ne uklapaju u standardne kontejnere.
Nakon postizanja sporazuma o uvjetima usluge, pošiljatelji napreduju i osiguravaju prostor kod zrakoplovnih prijevoznika, istovremeno radeći s nekoliko važnih ograničenja. Moraju uravnotežiti hoće li teret putovati u trbušnom prostoru putničkih aviona ili će zahtijevati poseban teretni zrakoplov. Također su važni vremenski prozori na aerodromima polaska i konačne destinacije, kao i dobivanje odgovarajućih certifikata za prijevoz opasnih materijala. Njihovi računalni sustavi automatski se aktiviraju kako bi pronašli nove rute kad god zrakoplovne kompanije neočekivano promijene svoje rasporede. Najbolji pošiljatelji ostaju ispred problema promatrajući platforme za stvarno-vremenske podatke. To im omogućuje da prepoznaju potencijalne nedostatke kapaciteta više od dva dana prije polaska letova, čime smanjuju skupe hitne preuređivanja letova za otprilike 40 posto u mnogim slučajevima.
Zračni prijevoz ovisi o tri ključna dokumenta:
Studija istraživačkog instituta Ponemon otkrila je da 74% zakašnjenja u zračnom prijevozu proizlazi iz pogrešaka u dokumentaciji, poput nedostajućih HS kodova ili premalenih deklaracija vrijednosti robe.
Propisi IATA-a zahtijevaju rendgenske pretrage i provjeru opasnih materijala za sve zračne pošiljke. Teret koji nije u skladu podliježe prosječnim zadrškama od 48 sati, a kazne zbog preusmjeravanja premašuju 5.000 USD po incidentu, prema logističkom izvješću DHL-a iz 2024. godine. Pošiljatelji koriste IATA-ov Popis propisa o opasnim robama (DGR) za unaprijednu provjeru pošiljki kako bi izbjegli odbijanje.
Nakon utovara tereta na avione, zemaljski osoblje koje je primilo odgovarajuću obuku pridržava se smjernica IATA-a za uređaje za prijenos tovara. Ovi standardi pomažu u osiguravanju da se težina pravilno raspodijeli po cijelom zrakoplovu i da se sav dostupan prostor učinkovito iskoristi. Za stvari koje zahtijevaju određene temperature, poput lijekova, tvrtke sve više ovisе o senzorima Interneta stvari. Prema nedavnim podacima IATA-a iz njihovog izvješća za 2023. godinu, otprilike 92 posto prijevoznih tvrtki zapravo ima neku vrstu automatskog upozoravajućeg sustava kada dođe do problema s temperaturom ili drugim uvjetima tijekom prijevoza. U međuvremenu, spediterske tvrtke održavaju otvorene komunikacijske linije s onima koji upravljaju letovima kako bi brzo mogle reagirati ako dođe do neočekivane turbulencije ili promjena u zadnji čas na rutama leta.
Danasšnje zračne prijevoznike sve više povezuju GPS praćenje, RFID oznake i čak blockchain tehnologija kako bi imali stalni uvid u pakete svake pojedine minute i osigurali da pečati nisu narušeni. Prema istraživanju iz prošle godine, pošiljke koje koriste umjetnu inteligenciju za praćenje imale su otprilike 43 posto manje problema na carini jer su dokumenti unaprijed provjereni. Stručnjaci za logistiku zapravo koriste sve te podatke u stvarnom vremenu kako bi preusmjerili teret kada se približava loše vrijeme ili postoji tehnički problem negdje na trasi. Ponekad to rade danima prije nego što zračni prijevoznici uopće objave službena upozorenja. Ovaj proaktivni pristup znatno smanjuje vrijeme čekanja, uštedeći u prosjeku oko devet sati po pošiljci.
Većina pošiljatelja održava povezanost s više od 200 različitih zrakoplovnih tvrtki, što im omogućuje brzo pronalaženje alternativnih rješenja za prijevoz kada dođe do problema, poput prisutnosti vulkanskog pepela u zraku ili zatvaranja zračnih luka zbog štrajkova. Tvrtke koriste ove nadzorne ploče u stvarnom vremenu kako bi pronašle bolje rute uzimajući u obzir troškove i trajanje prijevoza. Na primjer, kada dođe do zastoja u prometu na glavnim čvorištima, preusmjeravanje tereta preko Liegea umjesto Frankfurta obično uštedi oko 5 do 6 sati na vremenima carinjenja. Komunikacija se odvija na više jezika između posade zrakoplova, osoblja skladišta i primatelja pošiljki, tako da se problemi brzo rješavaju bez remećenja planiranih isporuka koje korisnici očekuju.
Ključne sposobnosti u upravljanju prijevozom
| Proces | Koristena Tehnologija | Prosječno vrijeme ušteđeno |
|---|---|---|
| Odluke o preusmjeravanju | Modeli strojnog učenja | 4–12 sati |
| Carinski prethodni alerti | Dokumentacija temeljena na blockchain tehnologiji | 8 sati |
| Kontrola temperature | IoT senzori | 100% usklađenost |
Kad teret stigne u luku, špediteri odmah počinju s istovarom i razlaženjem tih velikih kontejnera u pojedinačne pošiljke. Krhke stvari i stvari koje moraju brzo negdje doći dobivaju poseban tretman kako bi se sigurno došle do kamiona koji čekaju na tlu. Pravilan trenutak je važan za sveže proizvode ili hitne slučajeve gdje se računa svaka minuta. Dobro planiranje na odredištu može smanjiti troškove skladištenja za oko 30 posto i ubrzati stvari do njihovog konačnog zaustavljanja. Većina tvrtki smatra da to ima smisla i financijski i operativno kada se gleda na veću sliku upravljanja logistikom.
Problem s isporukom ne prestaje ni kada se zrakoplovi spuste jer postoji uvijek mogućnost da budu odvojeni za još jednu rundu carinskih provjera. Logističke tvrtke brinu o svim papirima potrebnima za stvarnu isporuku, uključujući one dosadne potvrde o plaćanju carine, kako bi roba brže napustila zračnu luku. Pogreške na fakturama i netočni HS kodovi zapravo su prilično česti problemi koji uzrokuju otprilike petinu svih zastoja u zračnom prijevozu, prema podacima Svjetske carinske organizacije iz prošle godine. Zbog toga većina pošiljateljskih agenata često unaprijed pokrije troškove carine za svoje klijente. Računica ide tako jer se naknade za skladištenje brzo gomilaju na međunarodnim zračnim lukama, ponekad dosežući oko osamdeset pet dolara dnevno samo zbog ležanja u skladištu dok se ne dobije odobrenje.
Kada roba stigne na odredište, logističke tvrtke obično prenose digitalne dokaze o isporuci potpune s vremenskim žigovima i potpisanim izvještajima o stanju. Mnoge od ovih tvrtki idu dalje od osnovne potvrde isporuke. One se bave i stvarima poput upravljanja povratima proizvoda, rješavanja sporova o naknadama za skladištenje, pa čak i pomažu u poslovodstvu osiguranja. Za online trgovce koji se suočavaju s stopama povrata od oko 15 do 20 posto, prema podacima Statiste iz prošle godine, ova vrsta usluge praćenja je poput zlatnog praha. Dodatni sloj podrške olakšava poduzećima da prate regulatorne zahtjeve u različitim zemljama dok se kreću kroz stalno promjenjiv pejzaž međunarodnih trgovačkih zakona.
Zračno prevođenje robe uključuje organizaciju i upravljanje prijevozom robe zrakom, bilo unutar zemlje ili međunarodno.
Zračni prijevoz je od ključne važnosti jer omogućuje brzu dostavu robe, što je neophodno za rokove osjetljive artikle poput pernajuće robe i elektronike.
Ključne usluge uključuju pridržavanje carinskih propisa, pregovore s prijevoznicima, upravljanje rizicima, praćenje u stvarnom vremenu te obradu specifičnih potreba poput čarter letova.
Oni optimiziraju rute prijevoza, surađuju s prijevoznicima kako bi spriječili kašnjenja i obavljaju carinsku proceduru, čime doprinose učinkovitom lancu opskrbe.
Neophodna dokumentacija uključuje komercijalnu fakturu, popis pakiranja i zračni pratni list, koji su nezaobilazni za glatki proces prijevoza.
